Vučiji dani na Ozrenu

Pred nama se nalazi publikacija, koja nosi naziv „Vučiji dani na Ozrenu – 20 godina postojanja“ i samim svojim nazivom ukazuje na velikih 20 godina upornog rada i truda. Ova publikacija govori jezikom lova, jezikom koji mi lovci razumijemo, ide iz godine u godinu i slikom i tekstom kazuje šta su Vučiji dani na Ozrenu. Daleke 2000 te godine kada smo počeli niko nije ni slutio kakav značaj i publicitet će imati ova manifestacija za dvadeset godina, a sada mogu da kažem dvadeset velikih godina. Kao i u svakom životu, i ova manifestacija je imala svoje uspone i padove, kroz godine smo naučili šta nije bilo dobro i narednih godina smo se trudili da to ispravimo, a vjerujte da ćemo u godinama koje su pred nama težiti da ova manifestacija doživi još mnogo jubileja kao što je ovaj.

O OZREN-GORI

Ozren-gora se nalazi u međurječju Bosne i Spreče. Predstavlja prirodno poluostrvo sa brojnim vidikovcima po kojima je i dobila ime (ozaren). Ozren ima izvrsne uslove za lovni turuzam. Lovište obiluje divljom svinjom, vukom, lisicom, zecom, fazanom srnećom i drugom divljači. Na Ozrenu nalazimo i petnaestak vrsta rijetkog i endemičnog bilja. Najviši vrh je Ostrevica, 918 metara, a potom slijedi Kraljica sa 883 metra koju, pored telekomunikacijskog releja, krasi planinarski dom koji može ugostiti planinare iz cijelog svijeta. Gostilj, treća dominantna ozrenska kota sa 773 metra, poznat je po obilju ljekovite trave ive koju narod bere svake godine 11. septembra u okviru manifestacije „Dani čaja“. Komitet za nematerijalnu baštinu UNESKO donio je, 28. novembra 2018. godine, odluku kojom je manifestacija „Branje trave ive na Ozrenu“ upisan na svjetsku „Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva“.

Ozren obiluje izvorištima pitke, termalne i ljekovite vode od kojih treba izdvojiti najpoznatiji izvor „Kaluđerica“ u porti srednjovjekovnog Manastira „Svetog Nikole“, te „Vukeljina voda“ i „Krnjin točak“ u kanjonu rijeke Prenje. Mineralna voda izvire u Sočkovcu, Boljaniću i Rječici, a na izvorištu termo mineralne vode u Kakmužu podignut je banjsko-turistički kompleks. Ozren krase brojni potoci od kojih pominjemo Prenju, Jadrinu i potok Krvavac koji svakog proljeća pred Vaskrs crven (krvav) poteče. Pođemo li iz grada Doboja u obilazak Ozrena maršuta bi izgledala ovako: Kupališta – Goransko i Orlovo jezero, Preslica, poznato izletište Dobojlija, Okolišta, idealna za izlete i šetnju, Brezici, vazdušna banja sa umjereno-kontinentalnom klimom.

OD HAJKE DO VUČIJIH DANA NA OZRENU

Od vajkada su predatori živjeli uz čovjeka i pratili ga svuda u njegovim kretanjima, a nekada smo ih zvali zvijerima, štetočinama, grabežljivcima ili nekim drugim strašnim i pogrdnim imenima. Od svih predatora vuk je uvijek prednjačio pa zato nosi epitet evropskog top predatora. Čovjek ih je smatrao rivalima i ljutim neprijateljima koji su ugrožavali njegovu bezbjednost, otimali hrani i prenosili zaraze pa ih je nastojao uništiti svim sredstvima.
Međutim, od svih naših predatora vuk je u svemu prednjačio. Bio je simbol snage i moći, otpornosti i opasnosti. Čovjek ga se plašio i istovremeno mu se divio, opjevao ga u pjesmama, a slaboj djeci davao vučija imena. U narodu postoji izreka koja glasi: „I medvjed i slon jači su od vuka, ali vuk nikada nije igrao u cirkusu“.
Kako je tehnološki ljudska civilizacija jačala, sredstva za obračunavanja čovjeka i vuka bila su sve modernija i monstruoznija. Među njima najpogubnija su bila hemijska sredstva – otrovi.
Na našim prostorima taj period ljudskog bezumlja, sa namjerom totalnog uništenja zvijeri, a prije svega vuka, trajao je od završetka Drugog svjetskog rata do početka šezdesetih godina prošlog vijeka. Posljedice te monstruozne kampanje su bile tragične. Vuk, ali uz njega i orlovi, nestali su sa ovih prostora.

Pjesnik bi rekao: “Nije za ljude da budu vukovi, niti za vukove da odu sa planine“. Međutim, poslije Drugog svjetskog rata, sa Ozrena su otišli vukovi. Jednostavno su nestali. Trebalo je 40 dugih godina da se vuk počne bojažljivo vraćati u svoja staništa. Predratne 1991. godine, desio se i prvi odstrel vuka na Ozrenu. Spretni i sretni strijelac bio je Zoran Urumović iz Tekućice. Ali, po narodnom vjerovanju, sa pojavom vukova treba očekivati i rat. I desio se strašan rat.

OVAKO JE POČELO

Nakon rata, od 1996. godine, polako se počeo normalizovati život pa i lovačke aktivnosti. Vukovi su primjećeni u reonu sela Brezici i Gornja Paklenica, gdje su čak počeli činiti razne štete ovdašnjim stanovnicima, a srneću divljač su desetkovali. Lovci nisu imali izbora nego se dati u akciju na ovog opasnog predatora.U jesen 2000. godine, na područiju Brezika na Ozrenu ponovo je odstrijeljen vuk. Odstrijelio ga je lovac Nenad Gligić, iz LU „Fazan“ Doboj, u slučajnom susretu. I tako se rodila ideja da se od naredne godine krene u organizovan lov na vuka.

Te, 2001. godine, na inicijativu Nede Bilića, predsjednika Lovačke sekcije Paklenica, a uz podršku rukovodstva LU „Fazan“ iz Doboja, Nede Markovića, Voje Narića, Gavrila Nikića, Dragana Zekića i Momira Moćića Moše, organizuju prvu „Hajku na vuka“ na Ozrenu, u kojoj su učestvovali uglavnom lovci Lovačkog udruženja „Fazan“ Doboj. Na Beljevnicama u Gornjoj Paklenici okupilo se oko 250 lovaca, najviše iz Paklenice i Brezika. Odstrela nije bilo, ali se nadaleko pročula priča o ljepotama Ozren-gore, o dobrim domaćinima i izvanrednoj organizaciji lova i lovačkog druženja. Broj učesnika ove manifestacije rastao je iz godine u godinu.  Naredne, 2002. godine, u hajku su stigli i gosti iz susjednih lovačkih udruženja. Vuka je odstrijelio gost iz Prnjavora, Obrad Peulić, i tako udario dobre temelje najvećoj lovačkoj manifestaciji na našim prostorima. Vukovi su sačuvali kožu i u trećoj ozrenskoj hajci, 2003. godine. Međutim, te godine je dobojski lovac Uroš Bilić odstrijelio vuka u slučajnom susretu u lovištu.  Vuk nije odstrijeljen ni narednih 2004, 2005. i 2006. godine, ali se broj učesnika u Hajci povećavao. Tako, 2006. godine, bilježimo podatak da je u Hajci učestvovalo preko 500 lovaca iz Doboja, ali i iz drugih lovačkih udruženja Republike Srpske i BiH.

VUČIJI DANI NA OZRENU PO GODINAMA:

PRILOG – VUČIJI DANI 2007

PRILOG – VUČIJI DANI 2008

PRILOG – VUČIJI DANI 2009

PRILOG – VUČIJI DANI 2010

PRILOG – VUČIJI DANI 2012

PRILOG – VUČIJI DANI 2013

PRILOG – VUČIJI DANI 2014

PRILOG – VUČIJI DANI 2015

PRILOG – VUČIJI DANI 2016

PRILOG – VUČIJI DANI 2017

PRILOG – VUČIJI DANI 2018

PRILOG – VUČIJI DANI 2019

Napomena: Za preuzimanje svakog od dokumentata kliknite na link dokumenta.